Poslovne vijestiDa li ste ponosi što ste „skrolovali“ 500 Facebook postova? Ili šta je Vaš rekord pregledanih instagram postova u jednom danu? Smatrate li da ste u nečemu uspjeli ukoliko ste dugo na društvenim mrežama? Ili se pitate kako bacate svoje vrijeme na površne sadržaje?
Interesantno je kako nas društvene mreže privlače, a ne pružaju nam nikakvo dugoročno zadovoljstvo. Kako nas društvene mreže na zloban način privlače, pročitajte u nastavku.
Psihologija iza naslova
Praktično sve u našim životima ima kraj. Neki cilj koji kada dostignemo, možemo reći uspio/la sam i kada pogledamo nazad možemo biti ponosni na ono što smo uradili. Kada su u pitanju društvene mreže, to ne možemo reći. Prvi put u ljudskoj istoriji radimo stvari, a da nemamo definisan krajnji rezultat.
Kada pogledam nazad, u devedestim godinama sam igrao video igrice, satima, ali svaka igrica je tada imala svoj kraj, cilj koji je trebalo doseći. Čak i ako zvuči glupo, kada smo dostizali cilj neke igrice, bili smo umorni, ali sretni. Serije na televiziji imaju jednu poslednju epizodu, muzički albumi poslednju pjesmu, knjige imaju svoju poslednju stranicu. To ih čini vrijednima. Društvene mreže nemaju ništa od toga. Živimo u jednom svijetu bez krajnjeg cilja, jer to je princip. Ako nikada ne dođete do cilja onda nastavljate dalje u nadi da ćete nekada doći do cilja. Nažalost taj cilj nikada ne dosegnete. To je i bila ideja Aza Raskina koji je izmislio „skrolovanje“ u nedogled i koji se na kraju pokajao, kako je i sam rekao.
Sa beskrajnim „skrolovanjem“ nestao je i osjećaj da smo na kraju nešto i postigli. Niko se, na kraju dana, ne raduje zato što je pogledao 300 Tik Tok videa. Naš mozak je i dalje u potrazi za dosezanjem cilja zbog čega ćemo biti sretni, kako bi smo pogledali unazad i bili sretni zbog onoga što smo postigli. Kada su u pitanju društvene mreže, to se nikada ne događa. Tu nema dosezanja cilja zbog kojeg bi smo bili sretni. Da li vi poznajete mlade ljude, dvadesetogodišnjake, koji se raduju što su rano počeli sa korištenjem društvenih mreža. „Kako cool. Radujem se što sam već sa 11 godina mogao na Instagram“. To rijetko čujemo.
Prije mjesec dana pojavila se jedna anketa među osobama između 18 i 27 godina koja kaže da 57% ispitanika povezuje društvene mreže sa dosadom, dok 47% njih kaže da želi da nikada nisu upoznali Tik Tok. To nije ni čudo. Ako osoba satima „skrola“ videa, živi život bez samoefikasnosti. Razlog tome je da ta osoba nema osjećaj da je u nečemu uspjela, jer zadatak nikada nije dovršen. Kod „reels-a“ ili kod beskrajnog pregledanja fotografija nikada ne dođe do nekog sretnog kraja, ali ni nesretnog kraja. Ili onog „aha“ momenta na kraju, ali ni iznenađujućeg preokreta. Jednostavno ne postoji ništa. Kada nema ništa, onda ni mozak to ne može premjestiti u neku trajnu nagradu. Tako nastaje osjećaj da je čovjek potrošio vrijeme na nešto besmisleno.
Moramo naučiti da stvari imaju smisla samo onda kada se završe. Zato osobe koje su izmislile društvene mreže te iste društvene mreže kritično posmatraju ili veoma ograničeno koriste. Ne samo osoba koje izmislila beskrajno „skrolovanje“, nego i osoba koja je izmislila dugme „lajk“, Justin Rosenstein. On bi volio da svoj izum izbriše. Možda je upravo na nama da sebi postavimo jasne granice kada je u pitanju korištenje društvenih mreža. U tom smislu, povucimo se ponekad.