Poslovne vijesti
Prestižni brend vredi novca - posebno u proizvodnji televizora. Još samo nekoliko njemačkih imena skrivaju njemačku vrijednost. Stern.de objašnjava koji su proizvođači još uvek "Made in Germany" - i ko to samo glumi.
Dobra stara vremena. Ako se na TV-u pojavio njemački brend, kupac bi mogao biti siguran da je to njemačka vrijednost. Sa ovim je već dugo završeno: Neki TV prodavači u Njemačkoj imaju samo zaposlene koji se uvjeravaju da uređaji dolaze kod dilera - roba se već dugo proizvodi na Srednjem ili Dalekom istoku. Druge kompanije su se povukle iz posla, ali su zvučna imena. Uvoznici, a posebno kineski i tajvanski proizvođači, vole da ih ukrašavaju. Mnoge od ovih kompanija dugo su bile jedno od velikih imena u industriji. Njihov problem je što ih niko ne poznaje, zato više vole da plove daleko od svoje zemlje pod zastavom lokalnog poznatog brenda.
Samo tri proizvođača
proizvode u Nemačkoj
Ali
gde je ustvari "Made in Germany" - i ko se kiti tuđim perjem? Slučaj je sasvim
jasan kod Frankonijskog proizvođača "Metz". Kompanija je u vlasništvu porodice; televizori
- svi se nalaze u srednjoj i visokoj cjenovnoj klasi - proizvode se u Cirndorfu
(u blizini Fürtha / Nürnberg) i nigdje drugdje.
Drugi
nemački proizvođač, Loewe AG, takođe ima sedište u Frankoniji. 28
% akcija je u vlasništvu japanskog proizvođača Sharp, oko 15 % akcija pripada
predsjedavajućem nadzornog odbora i bivšem generalnom direktoru Raineru Hecerau.
Ostatak
dionica kompanije je široko raspršen. Većina
televizora se proizvodi u sjedištu kompanije u Kronachu. Televizori
sa ekranom dijagonale ekrana do 66 centimetara (26 inča) proizvode se prema
Loewe specifikacijama i Loewe tehnologiji na Dalekom istoku.
Technisat
iz Eifela, sa satelitskim TV antenama i odgovarajućim prijemnicima, preuzeo je
proizvodnju TV opreme nekadašnjeg GDR-Kombinata RFT. Technisat
gradi svoje televizore na lokaciji Stasfurt u Njemačkoj.
Grundig sada dolazi iz Turske
Sa ovim triom je lista u Nemačkoj za proizvodnju TV-a već gotova. Jedan od
nekadašnjih nemačkih televizijskih brendova, Grundig, najavljuje samo nekoliko
kancelarija koje se koriste za distribuciju na bivšoj lokaciji fabrike u
Nirnbergu. Proizvodnja i razvoj pre nekoliko godina su prebačeni u Tursku.
Stari Grundig AG je ušao u stečaj 2003. godine. Posao zabavne elektronike, s
izuzetkom tehnologije za satelitske televizije i autoradia - kupila je turska
Holding kompanija Koç.
Žrtve krize iz osamdesetih
Sudbine
drugih njemačkih imena u proizvodnji televizora su zbunjujuće. Početkom
osamdesetih godina desila se kriza u proizvodnji elektronike za zabavu.
Nordmende iz Bremena, Saba iz Villingen-Schwenningen i Telefunken iz Hanovera
našli su utočište u Francuskoj kompaniji Thomson Group, koja je u to vrijeme bila
u državnom vlasništvu. Tokom
devedesetih francuzi su sahranili brend Nordmende i ponudili opremu pod nazivom
"Thomson". Pod nazivom Saba prodavana je samo jeftinija roba. Pod nazivom
"Telefunken" su se još neko vrijeme isporučivali televizori malim
specijaliziranim prodavačima, ali je onda i ovaj brend stavljen na led. Na kraju, pod
nazivom Thomson prodavali su se još samo televizori. U
međuvremenu privatizovana grupacija prodala je firmu Thomson 2004-e kineskoj
TCL grupi, a nova kompanija nazvana je TTE.
Televizori
sa logotipom Thomson su i dalje na tržištu. Telefunken
nastavlja da živi, ali nema nikakve veze sa vlasnicima Thomsona, jer ime
pripada turskoj kompaniji Vestel.
Samo
za nostalgčare
Bosch
sa podružnicom Blaupunkt je samo usvojitelj za velike dobavljače sa Dalekog
istoka, kao i Schaub Lorenz (osnovao SEL - Standard Elektrik Lorenz - a kasnije
je pripao američkoj kompaniji ITT). Na kraju krajeva, ova imena su i
dalje živa. Kompanija
Graetz postojala kao brend dugo nakon spajanja s Schaub Lorenz, ali zaspao je u
1980-oj. Körting
je funkcionisao još neko vrijeme pod kompanijom Neckermann, ali kao i Schneider,
potpuno je nestao. Pod
imenom proizvođača ex-TV Brown, tu su ipak i dalje brijač i kućanski aparati. U ovoj oblasti
kompanija je lider na svjetskom tržištu. Za
već spomenute RFT je nakon kraja DDR-a, kraj,
iako je časopis "video" potvrdio da će proizvodi sa istoka dostići
zapadni nivo, ali
sa padom Berlinskog zida, građani istoka bili su žedni zapadne robe tako da je
za RFT bilo kasno.
Poseban
slučaj je njemačka grupacija za elektroniku Siemens. Decenijama
je ovaj TV brend bio prisutan u njemačkim trgovinama i bili su veoma popularni
kod Siemensovih uposlenika i to ne samo zbog popusta za zaposlene, ali
već 1960-ih, Siemens završio sa proizvodnjom vlastite elektronike. Do
zaključenja linije poslovanja u 1990-im Siemens je prodavao robu pod
Grundingom, a nisu imali nikakvu potrebu da plove pod lažnom zastavom.