Poslovne vijestiEU želi udvostručiti svoj udio na svjetskom tržištu čipova. Najnovija Intelova fabrika u Nemačkoj bi to trebalo da popravi. Trka sa vremenom.
Sada bi sve trebalo da ide veoma brzo. Sven Schulze želi da dovede Intelovu najnoviju fabriku čipova u Magdeburg što je prije moguće. Ministar ekonomije njemačke pokrajine Saksonija-Anhalt ovo je jasno pokazao ove sedmice tokom posjete sjedištu američke kompanije u Santa Klari. Zajedno sa Intelovim šefom Patom Gelsingerom, Schulze je podigao poster koji je ponio sa sobom pred kamere, na kojem je prikazan obris njegovog stanja i Intelov logo sa riječima "intel unutra".
Šulce na fotografijama odiše samopouzdanjem, Gelsinger se, čini se, pomalo izmučen osmehuje. Možda zato što njegova kompanija već 17 godina nije koristila slogan "intel inside". Ili zato što treba da smanji troškove, a već je odgodio izgradnju fabrike u Magdeburgu.
Ali Schulze je imao razloga za optimizam, jer je sa sobom u Santa Claru, smještenu u američkoj državi Kaliforniji, u Silikonskoj dolini, ponio važnu poruku: „U mom prtljagu vrlo aktualne i važne vijesti iz Brisela: Evropski parlament i Zemlje članice EU su u trijalogu ispunile dogovor o ChipsAktu». Ovako je Šulce na Tviteru prokomentarisao svoju posetu Americi.
Intel se može radovati subvencijama
Nakon dugih pregovora, EU je u utorak u proceduri mirenja - trijalog - dogovorila "Zakon o čipsu". Evropski parlament i države EU još moraju da se dogovore, ali to se smatra formalnošću. Intel već sada može biti sasvim siguran da će fabrika u Magdeburgu dobiti dobar dio evropskih poluprovodničkih subvencija koje su sada planirane.
Do sada je samo deset posto poluvodiča koji su u prometu širom svijeta proizvedeno u EU. Većina njih završi u automobilima, usisivačima i mašinama za pranje veša. Fabrike za proizvodnju vrhunskih čipova još ne postoje. Uglavnom su u Americi. I Kina pokušava da izgradi sopstvene kapacitete u ovoj oblasti, za sada sa umjerenim uspjehom. Ali čini se da je pitanje vremena kada će zemlja ostvariti napredak.
Zakonom o čipu, EU želi udvostručiti svoj globalni tržišni udio na 20 posto do 2030. godine. Zakon predviđa finansijsku pomoć od više od 43 milijarde eura. Poređenja radi: Kina daje industriji ekvivalent od oko 150 milijardi eura za deset godina, Amerika oko 52 milijarde za pet godina. Nakon mnogo oklevanja, Evropa sada uskače u globalnu bitku za čipove, iako sa manjim ulogom.
Evropa se nada digitalnom suverenitetu kroz Zakon o čipovima
Konačno žele i ovdje proizvoditi poluvodiče najnovije generacije, čipove strukturne veličine pet nanometara, kasnije čak tri. Veličina strukture je odlučujuća mjerna jedinica u industriji. Što je manji, to je moćniji čip.
U svemu tome je mnogo ulog, savremeni svijet ne može funkcionirati bez poluvodiča. Oni su centralna tehnologija 21. veka. Evropa se nada da će dobiti neku vrstu digitalnog suvereniteta sa Zakonom o čipovima. Zakon čak dozvoljava državnu pomoć od nacionalnih vlada - osjetljivo pitanje u EU jer se manje zemlje boje da bi to moglo poremetiti konkurenciju na jedinstvenom tržištu u korist većih.
„Ovaj sporazum pokazuje da je EU ozbiljna u pogledu svoje potrage za strateškom autonomijom“, kaže Matthias Ecke, poslanik SPD-a i član Odbora za industriju Evropskog parlamenta. “Kompanije su spremne ulagati u evropsku proizvodnju mikročipova,” kaže Ecke. To možete vidjeti i u planiranom projektu u Magdeburgu. Zakon o čipovima je dobar znak za region.
Ali se čuju i skeptični glasovi. „EU se možda bori da smanji jaz sa svojim konkurentima“, kaže Paul Triolo, stručnjak za Kinu i tehnologiju iz Washingtonskog think tank Centra za strateške i međunarodne studije. Zavisi od toga da li će Brisel uspjeti premjestiti velike dijelove međunarodnih lanaca opskrbe čipovima u EU.
Uostalom, Evropa već ima najvažnijeg dobavljača u industriji čipova, holandsku kompaniju ASML. Jedini u svijetu može isporučiti mašine za proizvodnju najnovije generacije poluprovodnika. Svi zavise od ASML-a, Amerikanci, Kinezi, kupci kod kuće u EU, Intel u Magdeburgu.
Intel traži povećanje sredstava
Tamo se igra poker. Zato što Intel traži povećanje finansiranja. Savezna vlada to ne odbija, ali zauzvrat želi obavezati grupu na veće investicije u Njemačkoj nego što je ranije planirano. Pregovori su u toku, ali niko ne očekuje da će izgradnja fabrike biti otkazana. Zemljište je kupljeno, planiranje je u toku, izlaz bi bio složen i skup.
Ministar finansija Kristijan Lindner rekao je u januaru da Intel ne želi da bude ucenjen. Ali Intel također ostaje čvrst i ne želi imenovati početak izgradnje fabrike sve dok o iznosu subvencija nije ponovo pregovarano. Ni Schulzeova posjeta Kaliforniji ne bi trebala ništa promijeniti, naprotiv: Gelsingerova pregovaračka pozicija će se poboljšati. Jer sada je Amerikanac napisao da je Evropi veoma važno da se osnuju nove fabrike čipova - i da će Nemačka za to dobiti izdašnu pomoć iz Brisela.
Intel je do sada mogao da planira sa subvencijama od oko 6,7 milijardi evra, sa prvobitno očekivanim troškovima od 17 milijardi dolara za dva "Megafab" modula koja će se graditi u Magdeburgu. Ali ove brojke su iz 2021. godine, na drugim lokacijama Intel već računa troškove od oko deset milijardi dolara po fabrici. U Njemačkoj bi cijena postrojenja mogla biti i do 30 milijardi eura zbog inflacije. Osim toga, postoje visoki dodatni troškovi, posebno za energiju i vodu.
I: Vrijeme kada je čip u cijelom svijetu bio oskudan, a kupci automobila i mašina za pranje rublja morali su mjesecima čekati na isporuku je prošlo. Intel već ima fabrike u Izraelu i Irskoj koje više ne rade punim kapacitetom i gradi još jednu u Arizoni. Stoga je izvršni direktor Gelsinger obećao svojim dioničarima da će produžiti planirane investicije. Tako da mu se ne žuri započeti gradnju u Magdeburgu i može mirno pregovarati.
Stefan Beutelsbacher i Benedikt Fuest